Benić: Potičemo roditelje da čitaju djeci, to ih oblikuje u kasnije kvalitetnije čitatelje

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Gradska knjižnica Rijeka ovog mjeseca obilježila je prvu obljetnicu otvaranja nove velike i najmodernije knjižnice u Hrvatskoj, a to je bio samo jedan do motiva za razgovor s Kristianom Benićem, suradnikom za projekte Gradske knjižnice Rijeka, koji je također dio tima za oblikovanje programa i sadržaja Dječje kuće i Gradske knjižnice Rijeka.

Koja je osnovna misija Dječje kuće i Gradske knjižnice Rijeka u njihovom djelovanju s djecom i mladima?

“Gradska knjižnica Rijeka je usmjerena već nekoliko godina redefiniranju knjižničnih uloga i smisla pa je zato s partnerima i Gradom Rijekom stvarala koncept i potom realizaciju Dječje kuće, otvorene u ožujku 2021. godine u jeku pandemije, pa prvo možemo reći da je osnovni smisao od samog početka usmjerenost na stvaranje novog kreativnog života u Rijeci od malih nogu. Ili ruku bolje rečeno, s obzirom na toliko nam je rukotvorstvo u radu bitno. Puno je slojeva misije: jačanje sadržaja neformalnog obrazovanja u Rijeci, snaženje specifičnih kultura i područja kreativnosti poput pisane ili filmske kulture za djecu, poticanje stvaralaštva i suvremenosti općenito, regeneracija cijelog tog gradskog bloka “Benčić” u kojem je Dječja kuća mali dragulj. Još mislim da nisu svi dobro probavili činjenicu da je bivši otpad ruševine i golubinjak postao nešto tako smisleno.

Moramo spomenuti nešto što na prvu može djelovati čudno, ali nama je sve važnije – kao metaforu u radu pomičemo dosadu, a ne adrenalin. Ne vidimo se kao zabavni park ili mjesto za istrčavanje, ne napucavamo poruke “dođi i bit će ti nikad napetije” nego “dođi i bit će ti nikad smislenije”. Vidimo se kao mjesto koje kroz opću atmosferu, vrstu aktivnosti i sadržaja stvara osjećaj smisla, intrigantno je i uzbudljivo u onom obliku unutarnjeg žmarca kada nešto lijepo stvoriš, riješiš zagonetku ili čuješ fora priču. Još 2019. u pripremi za sve ovo imali smo temu našeg tada tiskanog “Brickzinea” definirano kao “dosadu” i od prve skepse pokazala se punim pogotkom. Nema stvaranja bez prvog gledanja u praznu točku na zidu. Šalu na stranu, uz svu današnju hiperaktivnost i zatrpanost djece raznim aktivnostima, ne trebamo im još i mi kao neka obveza u danu. Više kao opušteni dnevni boravak ili garaža u kojoj se nešto stvara. Rasadnik pak kao odjel za mlade je malo drugačija priča. Tu je fokus na novoj kreativnosti, stripu, novim tehnologijama i jako nam je važan audio medij.”

Dječja kuća djeluje na principima multidisciplinarnosti i sinergije. Možete li nam objasniti kako to izgleda u praksi kroz vaše programe?

“Radi se o četiri partnera različitih područja – Art-kinu, Gradskoj knjižnici Rijeka, Muzeju moderne i suvremene umjetnosti i Gradskom kazalištu lutaka Rijeka. Najbolje prožimanje vidi se kroz velike festivale poput Tobogana kojeg radimo još od vremena prije fizičke Dječje kuće. Nastane tako program s preko 100 aktivnosti u kojima su prožete glazba, film, knjiga, rukotvorstvo. Početak ljeta nema bolji začin. U svakodnevici svaki partner ima neku svoju dinamiku i mogućnosti koliko sudjeluje u radu. Art-kino vodi kvalitetan filmski program vikendom i Školu u kinu kao edukaciju kroz tjedan. Tu su uostalom neki od najvećih talenata i benevolentnih ljudi za zajednicu. Kao Gradska knjižnica Rijeka jako smo oslonjeni na NGO partnere jer nam je razvoj civilnog društva i zajednice od maksimalne važnosti.” 

Koje su najpopularnije radionice i aktivnosti među djecom, i kako se one prilagođavaju različitim dobnim skupinama?

“Nastojimo stvarati što originalniji estetski jezik te kreirati unutar organizacije vlastite sadržaje pa tako imamo vlastite koncepte rođendana, programske pakete za vrtiće i škole, igre bijega i misterija te koncepte poput Kulturne obitelji s naglaskom na rad s roditeljima. Sve to stvaraju naše organizatorice programa i izrazito je popularno. Od ostalih radionica uvijek prolazi dobro nešto originalno i inovativno. Ogromna je potražnja za sadržajem za djecu do četvrte godine starosti te ćemo se u tom dijelu nastojati osnaživati i otvoreni smo za sve projektne prijedloge.”

Na koji način uključujete djecu s posebnim potrebama u svoje programe, poput senzornog kazališta i prilagođenih filmskih projekcija?

“Inkluzija, socijalna i kulturna je u raznim porama Dječje kuće. Posebno suradnji s partnerima iz organizacije “Kultura svima svugdje” često održavamo sadržaje s premisom inkluzije i osoba s invaliditetom – projekcije uz audio prilagodbe, prijevod na znakovne jezike i sl. Vodili smo i projekt “Knjiga svima” kroz kojeg smo u gluhima prihvatljivi format pretvorili četiri dječje knjige, a za osobe s Down sindromom organizirali čak i radionice 3D printanja. Na radionicama općenito vlada isključivo uključivanje te ne postoji ekskluzivitet ili isključivanje.”

Kako surađujete s drugim europskim ustanovama sličnog tipa? Postoje li programi razmjene iskustava?

“Svaka uključena organizacija  ima svoju domenu suradnji i međunarodnih odnosa, a za sada nismo toliko u području klasične međuinstitucionalne suradnje, pred nama su tek i međunarodni projekti, koliko imamo međunarodne podrške kroz različite oblike – bilo kada naše programe podupire US Embassy projektom American Cornera ili Norveško veleposlanstvo kroz organizaciju Norveških dana u Rijeci. Kako je to posebno usmjereno prema inovacijama uvijek je dobar začin. Prošle je godine u suradnji s Dječjim kulturnim centrom iz Beograda gostovala kultna izložba Radost Evrope. Sada nakon ove (proto) faze početka ima prostora za nove iskorake.”

Koliko su djeca aktivni sudionici u stvaranju sadržaja poput animiranih filmova, glazbe ili dizajna kroz 3D printanje?

“Djeca su središnji korisnici radionica te pokazuju visok stupanj angažiranosti i motiviranosti. Velika većina radionica su stvaralačke prirode pa je aktivnost isključivi smisao. Spomenut ću radionicu “Minijatura” posvećenu arhitekturi i urbanizmu radi Društvo arhitekata Rijeka u suradnji s Gradskom knjižnicom Rijeka. Lijepo je vidjeti da tema oblikovanja grada izaziva toliko interesa te da se sa strpljenjem radi npr. neboder od drvenog materijala. Važnost te radionice je i da kao voditelje i mentore profilira sve više neke mlađe arhitekte te je to posebno važno. A važan je i ponos koji djeca osjećaju tipa nakon što odgledaju svoj uradak na velikom platnu dvorane Art-kina.”

Dječji odjel Stribor poznat je po jedinstvenom pristupu djeci. Možete li opisati kako se knjižnica prilagodila suvremenim potrebama najmlađih?

“Sam koncept Dječje kuće jedan je od esencijalnih puteva te prilagodbe kroz stvaranje multifunkcionalnog prostora i multidisciplinarnog centra. Iako je čitateljska kultura u središtu kognitivnog pa i emotivnog razvoja djece kao područje rada gledamo puno širi spektar kreativnosti. Uostalom dobra priča je u temelju gotovo svakog stvaralačkog čina. Inače moramo reći da je jako lijepo vidjeti koliko domaćih ilustratora i autora stvara slikovnice i knjige za djecu posljednjih godina, a gotovo sve ih nastojimo imati na policama s njihovim radom i uživo ih ugostiti kroz naše manifestacije – ljetne i zimske priče, Tobogan, Vrisak Junor i sl.”

Koliko često organizirate događaje poput Tjedna dobre dječje knjige, i kakav je odaziv?

“Tjedan dobre dječje knjige je jedna od naših velikih manifestacija. Organizira se obično u travnju te je kroz okvir Dječje kuće znatno evoluirao, posebno u broju i formatu programa kojih bude preko 50. Produkcijski i energetski je potpuno drugačji te je zaslužio takav rast jer je super ideja. Odaziv je uvijek fenomenalan, radionice i susreti budu puni u kratkom roku. Prosjek popunjavanja jedne radionice na festivalu Tobogan je često tipa sat vremena nakon objave. U prosincu nam je posebno draga Zimska priča iz Benčića. Ona nadilazi djecu, ali je totalno drugačiji pristup adventskim temama i razdoblju. “

Na koji način knjižnica doprinosi razvoju ljubavi prema čitanju kroz programe kao što su pričaonice i kreativne radionice?

“Dobar dio naše ciljane publike do određene dobi ne može sudjelovati u čitateljskoj kulturi kao samostalni čitatelji pa je fokus upravo na priči, najviše u usmenom pripovjednom obliku. Organiziramo nebrojeno pričaonica ili gostovanja profesionalnih pripovjedačica što je uvijek jako upečatljivo. Najviše potičemo roditelje da čitaju djeci i s djecom jer njima sve to lijepo sjeda i oblikuje ih u kasnije kvalitetnije čitatelje.”

Postoji li plan za proširenje ponude digitalnih sadržaja za djecu i mlade?

“Kroz Dječju kuću nećemo forsirati digitaliju više nego što je potrebno ili logično u nekim kontekstima. Digitalnog djeca imaju i previše u svakodnevnom životu, a negativne posljedice su i više nego dobro dokumentirane. Zato jednu drugu priča Rasadnik – odjel za mlade Gradske knjižnice Rijeka razvijamo na jako digitalni način s VR-om, 3D printom, sobom za sviranje, snimanje…. Posebno nakon dvanaeste godine sva područja digitalne kreativnosti vrijedi ozbiljno podupirati, to je i smisao i posao mladih ljudi. Moramo spomenuti i da vodimo online magazin Brickzine kao portal Dječje kuće pa tu nastaje dosta sadržaja koji roditelje vodi kroz puno područja kreativnosti važne i djeci. Sadržaja nikad dovoljno”, rekao je Benić za Fiuman.