Deset godina trajalo suđenje zbog krađa u Opatiji i Crikvenici, osumnjičeni na kraju oslobođeni krivnje

Kazneni postupak koji je započeo zbog niza provala i krađa počinjenih krajem svibnja 2016. godine na području Opatije, Ičića i Crikvenice, završio je 26. studenoga 2025. oslobađajućom presudom Općinskog suda u Rijeci te je nedavno i javno objavljeno. Time je gotovo desetogodišnja pravosudna priča dobila epilog – sud je zaključio da nema dovoljno dokaza za osudu dvojice optuženika.

Optužnicom su bila obuhvaćena četvorica kaznenih djela protiv imovine. Teretilo se dvojicu muškaraca, rođenih 1995. i 1980. godine, da su u razdoblju od 23. do 27. svibnja 2016. počinili dvije teške krađe provaljivanjem te dvije krađe.

Prema optužnici, 24. svibnja 2016. u Ičićima su, zajedno i dogovorno, provalili u obiteljsku kuću na način da je jedan od njih razbio staklenu stijenu balkonskih vrata, nakon čega su ušli u unutrašnjost i uzeli novčanik s dokumentima i novcem. Vlasnica kuće zatekla je dvije osobe kako bježe, ali ih je vidjela samo s leđa.

Dan ranije, 23. svibnja 2016., mlađem optuženiku stavljalo se na teret da je iz garderobnog ormarića u jednom opatijskom hotelu uzeo konobarski novčanik s pologom od 500 kuna. Također mu se na teret stavljalo da je 25. svibnja 2016. u Crikvenici iz prostorije ljetne kuhinje otuđio novčanik, osobne dokumente i službeni mobitel.

Najozbiljnija točka odnosila se na provalu u ugostiteljski objekt u Crikvenici u noći s 26. na 27. svibnja 2016., kada su, prema optužnici, nasilno otvorena dvokrilna vrata, a iz objekta su uzeti prijenosno računalo, boce alkohola i novčanici s novcem.

U ponovljenom postupku sud je detaljno analizirao iskaze, zapisnike o očevidima i provedeno daktiloskopsko vještačenje. Ključni problem za tužiteljstvo bio je nedostatak čvrstih materijalnih dokaza. Otisak papilarnih linija pronađen na mjestu jedne provale nije bio upotrebljiv za identifikaciju, a otuđeni predmeti nisu pronađeni kod optuženika.

Jedan od optuženika tijekom policijskog ispitivanja teretio je drugoga, no na raspravi je povukao takve navode, tvrdeći da je bio prestrašen i da su mu sugerirali što da govori. Sud je zaključio da se osuđujuća presuda ne može temeljiti isključivo na takvom iskazu, osobito jer nije bio dan u okolnostima koje omogućuju punu kontradiktornost i pravo obrane.

Oštećene osobe potvrdile su da su krađe i provale počinjene, no nitko od svjedoka nije mogao pouzdano identificirati počinitelje. U jednom slučaju vlasnica kuće vidjela je dvije osobe kako bježe, ali ih nije mogla prepoznati.

Sud je u obrazloženju naveo da, iako je osnovano zaključiti da su kaznena djela počinjena, nije dokazano izvan razumne sumnje da su ih počinili upravo optuženici. U nedostatku drugih personalnih i materijalnih dokaza, primijenjeno je načelo „in dubio pro reo“ – u sumnji u korist optuženika.

Tako je postupak koji je započeo optužnicama iz studenoga 2016., a nakon žalbe i ukidanja prvotne presude vraćen na ponovno suđenje, završio oslobađajućom presudom gotovo deset godina nakon spornih događaja. Optuženici, rođeni 1995. i 1980. godine, oslobođeni su optužbi, a troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.