Ilegalno iskopali kamen na Krku u vrijednosti 1,8 milijuna kuna, krivnju prebacili na pokojnog vlasnika

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Općinski sud u Rijeci donio je oslobađajuću presudu u kaznenom postupku protiv Antona S. i tvrtke Tiha d.o.o. iz Šila, koje je Općinsko državno odvjetništvo teretilo za protupravnu eksploataciju tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju Beavec – Voz Peškera na području Općine Omišalj. Iako je sud zaključio da je još tijekom 2016. i 2017. godine doista došlo do nezakonite eksploatacije kamena izvan dopuštenih granica i bez ugovora o koncesiji, ocijenio je da nije dokazano kako je upravo optuženi direktor imao potrebnu kaznenu odgovornost za takve radnje.

Prema optužnici, Anton S., kao direktor i odgovorna osoba tvrtke Tiha d.o.o., od prosinca 2015. godine nadalje na eksploatacijskom polju Beavec – Voz Peškera organizirao je rudarske radove na dijelovima katastarskih čestica na području Omišlja, iako društvo nije imalo sklopljen ugovor o koncesiji. Teretilo ga se da je izvan granica određenih glavnim rudarskim projektom iz 1993. godine iskopao ukupno 88.924,07 prostornih metara tehničko-građevnog kamena, čime je Republici Hrvatskoj navodno prouzročena šteta od 1.778.481,40 kuna. Istodobno je i tvrtka Tiha d.o.o. bila optužena da je tim radnjama ostvarila protupravnu imovinsku korist u istom iznosu.

Tijekom postupka sud je pregledao opsežnu dokumentaciju Ministarstva gospodarstva, geodetske nalaze, rješenja i dopise nadležnih tijela te saslušao više svjedoka koji su godinama radili u tvrtki ili bili povezani s njezinim poslovanjem.

Sud je prihvatio nalaze rudarske inspekcije prema kojima je između 24. lipnja 2016. i 17. listopada 2017. tvrtka doista obavljala eksploataciju kamena izvan granica određenih glavnim rudarskim projektom te bez ugovora o koncesiji. U obrazloženju presude navodi se kako je takvo postupanje bilo protivno odredbama Zakona o rudarstvu, prema kojima se eksploatacija mineralnih sirovina može obavljati isključivo na temelju valjane dokumentacije i unutar odobrenih granica eksploatacijskog polja.

Sud je pritom posebno naglasio da naknadno izdavanje rješenja o koncesiji 2018. godine nije moglo retroaktivno ozakoniti ranije radove jer takva rješenja proizvode pravne učinke tek od dana donošenja. Također je odbacio tvrdnje obrane da nepravilnosti nije bilo, ističući kako zapisnici rudarske inspekcije nisu ničime ozbiljno dovedeni u pitanje.

Međutim, ključni dio presude odnosi se na pitanje tko je u stvarnosti upravljao kamenolomom.

Više svjedoka iskazalo je kako Anton S., iako formalno direktor, nije donosio operativne odluke vezane uz eksploataciju kamena. Voditelj drobilane Ratko Turčić izjavio je da naloge nije dobivao od direktora, već od pokojnog Nikole Turčića, koji je bio većinski vlasnik tvrtke i osoba koja je vodila poslovanje kamenoloma. Dodao je kako se Anton S. uglavnom bavio poslovima stolarije, staklarije i drugim djelatnostima društva.

Sličan iskaz dao je i Nikola Turčić mlađi, sin pokojnog vlasnika, koji je rekao da se u tvrtki nijedna važna odluka nije mogla donijeti bez njegova oca. Prema njegovim riječima, pokojni Nikola Turčić bio je osoba koja je vodila komunikaciju s Ministarstvom gospodarstva, donosila odluke vezane uz kamenolom te upravljala svim operativnim poslovima, dok Anton S. nije izdavao naloge niti sudjelovao u radu kamenoloma.

Bivši voditelj pravne službe Ante Ćelić svjedočio je da je pokojni Nikola Turčić donosio sve ključne odluke u tvrtki te da se “nitko nije smio petljati u njegove odluke”. Rekao je i da je njemu osobno bilo ponuđeno mjesto direktora, ali ga nije prihvatio upravo zato što je znao da stvarne ovlasti ima isključivo vlasnik. Prema njegovim riječima, Anton S. bio je direktor samo formalno, dok nije mogao samostalno zaposliti radnika, odobriti popust ili donijeti važniju poslovnu odluku bez suglasnosti Nikole Turčića.

Slične iskaze dali su i bivši tehnički direktor Zlatko Ružić te dugogodišnja voditeljica računovodstva Tanja Gudac, koji su također naveli da je poslovanje oko kamenoloma vodio isključivo Nikola Turčić, dok je Anton S. bio zadužen za proizvodnju stolarije i druge poslove koji nisu bili povezani s eksploatacijom kamena.

Na temelju takvih iskaza sud je zaključio da nije dokazano kako je Anton S. imao svijest i namjeru počiniti kazneno djelo. U presudi se navodi da kazneno djelo protupravne eksploatacije nije moguće počiniti iz nehaja, već isključivo s izravnom namjerom. Iako je kao direktor formalno bio odgovorna osoba društva, sud je zaključio da nije dokazano da je upravo on donosio odluke o eksploataciji kamenoloma ili upravljao tim poslovima.

Sud je dodatno ukazao na još jedan problem optužnice. Naime, državno odvjetništvo tvrdilo je da je kazneno djelo trajalo od prosinca 2015. godine nadalje, dok je rudarska inspekcija utvrdila da je sporna eksploatacija trajala od 24. lipnja 2016. do 17. listopada 2017. Budući da sud kod oslobađajuće presude ne smije mijenjati činjenični opis optužnice, taj je nesklad također išao u prilog okrivljenicima.

Na kraju je Općinski sud u Rijeci oslobodio optužbe i Antona S. i tvrtku Tiha d.o.o., a troškovi kaznenog postupka pali su na teret državnog proračuna.