Povežite se s nama





Kažu da su loša vremena, a ne ljudi. No i prije su bila teška vremena, ispunjena lošim zabrinutim trenucima, no nekako se ipak s nadom čekala recimo 2000. godina, kao da će onda doći neki pozitivni smak svijeta gdje smo svi zadovoljni izgledom, ponašanjem, godinama, cijenama, politikom…Gdje će generalno stereotipno, pas voljeti mačku, lijevi desne, starije generacije mlađe i obrnuto.  Ona famozna punica svog zeta koji nije ”naš” te ista povezanost, svekrva nevjestu iako nema pojma kako biti idealna žena njenom sinu.  Tada možda ne bi bilo nezadovoljstva, patnji, raznih čudnih čudesa, ljudi ne bi ničega bili željni  a kamoli hrane. No nevjerojatna je činjenica da smo duboko zaglibili u 2016. godinu i da će roboti možda uskoro, barem u Kini,  za koje desetljeće obavljati funkcije čovjeka, a  s druge strane vlada glad. Glad za normalnosti, ljubavi, pažnjom, ljudskosti a ponajviše prava glad. Bila to ona u školskim kantinama ili možda ni ne znaš, u kući do tvoje, stan iznad tebe, u prolazniku koji te okrznuo a ti si mu sve po spisku.

Nikada ne znaš mimo koga prolaziš i što on nosi u sebi, no ne mora to uvijek biti tako pogotovo ako nešto možeš učiniti bez obzira koje si dobi, nacionalnosti, vjere, visine, težine, karaktera. Svi možemo barem minimalno jednom godišnje nekome pomoći jer nikada pa ni onda ne znaš što te čeka, a nismo toga ni svjesni dokle nam je dobro. Dokle u životu ne živimo(to smo radili u doba kuglica sladoleda 3kn) nego preživljavamo. Koliko god nam bilo teško, uvijek postoji netko kome je gore a to najbolje znaju osnivači Prve Socijalne samoposluge u Rijeci.

U travnju prije pet godina osnova je prva socijalna samoposluga u Hrvatskoj nazvana ” Kruh sv. Elizabete” i to u gradu Rijeci na inicijativu Franjevačkog svjetovnog reda. Sam projekt je započet 2010. godine prvom akcijom ”Mladi protiv gladi” čiji je cilj bio skupljanje namirnica na Dan siromaštva sa strane učenika, mladih koji će jednim artiklom pridružiti se podjeli potrebitima.  Hvalevrijedna akcija je pokazala da je to samo stavljanje flastera na ranu i da treba puno više jer je jednostavno takvo vrijeme došlo. Nakon objavljivanja, reklamiranja te prikupljanja svih podataka na temu siromašni u Rijeci, saznalo se da potrebitih ima sve više i da je negdje potreban prostor u kojem bi se nudila pomoć. U suradnji s gradom Rijeka postignut je dogovor te je dobiven prostor na Brajdi 7( namjerno napisana adresa čisto da barem netko od nas, vas donira bilo što). Centar za socijalnu skrb poslao im je popis korisnika čiji se broj s vremenom povećavao te se zna dogoditi da mjesečno bude i oko 2000 korisnika kartica. Starac, mlad, samohran roditelj, beskućnik, obitelji s djecom- sve su to korisnici kartica na čiji život utječe i najmanja pomoć. Prema podacima, tridesetak paketa volonteri nose invalidima u njihove domove, pedesetak ih podijele beskućnicima a mnoge korisničke kartice imaju i članove obitelji koji zavise o donaciji.

Iz socijalne samoposluge ugrubo procjenjuju da mjesečno oko 3000-5000 ljudi koristi njihove usluge. Kako su osim potreba za hranom rasle i potrebe za odjećom, obućom te ostalim potrepštinama, samoposluga je odlučila proširiti nabavu i na te stvari. Tako se osim direktnim dolaskom, pozivom i na društvenim stranicama može obavijestiti o donaciji koju želite dati te dobiti informacije koje Vas zanimaju.

Od začetka ove ideje sve je volonterski projekt. Ljudi razne dobi, spola, nude svoje slobodno vrijeme da pomognu drugome. Svaku subotu možete ih pronaći u trgovačkim centrima od 9 do 21h kako u tri smjene pokušavaju doći barem do osnovnih namirnica koje su nekome možda jedini obrok. U razgovoru s nekim od ljudi koji su od početka u ovom projektu možemo čuti i par pozitivnih priča, poput one da im je jedan čovjek prišao nakon blagajne, upitao koliko ih ima i u iznosu nekoliko tisuća kuna kupio namirnice za korisnike. Da li je to bio samo  neki bogataš đira ” vidi mene” ili osoba koja je htjela jednom godišnje pomoći, ne zna se ali je pomogla i na kraju dana to je najbitnije. Pomoći nekome makar sa sitnicom, ali od srca. A veliko srce imaju svi volonteri koji se na razne načine angažiraju kako bi pomogli možda trenutno nesretnijima. Oni na sve načine pokušavaju doprijeti do onih koji većinom odmahnu glavom od njih kao da su  zarazni. Donirati se može bilo što osim da hrana nije odmah kvarljive prirode.

Lako je pasti na dno, bilo kome od nas se može dogoditi, nenadano. Dobro je kada imaš nekoga tko će te dočekati, pružiti ti ruku. No kada nema, kada si prepušten sebi, zasigurno je pohvalno ipak imati mjesto gdje znaš da ti neće zatvoriti vrata. Gdje će te pomoći na bilo koji način da ponovno staneš na noge. No ako nismo s te strane, možemo biti s druge. Možemo biti oni koji nudimo pomoć pa makar jednom godišnje, to se isto računa. Zašto ne bi baš sada, pronašli onu majicu koja nam je mala i donirali( jer nismo Alisa U Zemlji Čudesa i nećemo smanjiti se ako pojedemo kolačić), onu plišanu igračku koja nam je u djetinjstvu bila draga da razveseli neko drugo dijete. Možda onaj kauč koji mijenjamo jer je star i ne uklapa se u novi dnevni nekome postane novi kauč. Puno je toga što možemo napraviti, pogotovo u teoriji ali zašto ne i u praksi? Jer vani pada kiša, sutra ću, ne da mi se sada do Brajde? Izlike. Jednom godišnje sve se može.

Možda nitko neće znati za to jer neće biti ”selfija” ali znati ćeš ti sam i osjećati ćeš se bolje. Ima nade za nas ljude, ipak još želimo i možemo pomoći jednim drugima jer su se ovakve samoposluge otvorile diljem Hrvatske  a Rijeka može biti ponosna jer je pokrenula nešto dobro i t prva. Tako možeš biti ponosna/ponosan i ti. Kreni. Nije teško. Uzmi barem jednu stvar i doniraj, kad-tad ćeš čuti priču djeteta koje je dobilo baš tvoju igračku, kad-tad sresti ćeš nekog od korisnika i vidjeti zahvalnost u njegovim očima, jer ne zavaravajmo se sutra će ta pomoć biti možda potrebna baš tebi ili bilo kome od nas.

Marketing