Proveo sam deset godina na kazališnim daskama, glumio u predstavama različitih žanrova i imao sam prilike zajedno sa svojom dramskom skupinom surađivati sa brojnim hrvatskim i stranim glumcima i kazališnim redateljima. Iako nikada nisam upisao Akademiju dramskih umjetnosti, odnosno nisam ni pokušavao, to razdoblje ostavilo je u meni neizbrisiv trag. Vještine i znanja koja sam stekao u tom svijetu kreativnosti i fikcije, prenio sam u realnost, točnije u jednu dramatičnu priču zvanu život.
Dramski odgoj se u Hrvatskoj još uvijek ne cijeni dovoljno, odnosno ne pridaje mu se važnost onoliko koliko se pridaje likovnom i glazbenom odgoju, koji su i obavezni predmeti u osnovnoj školi i imaju svoje kurikulume.
Nezamislivo mi je da danas kada govorimo o obrazovanju koje je usmjereno na učenika i u čijem je fokusu razvoj kreativnosti i učenje temeljeno na nekom iskustvu, još uvijek u školama ne postoji predmet u kojem će se moći sav taj kreativni potencijal djeteta provesti u djelo. Vještine i znanja koja se steknu kroz dramsku igru, kroz komunikaciju, interakcije i međuovisnost unutar skupine, imaju odgojnu i obrazovnu važnost.
Svi veći hrvatski gradovi, poput Zagreba, Splita i Varaždina, imaju institucionalizirana kazališta za djecu i mlade, odnosno dramska učilišta koja se bave kazališnom umjetnošću za djecu i mlade. Rijeka kao treći po veličini hrvatski grad zasada nema takav oblik organiziranja u čijem je samom središtu dramsko učilište koje će obrazovati buduće profesionalce i kazališno osviještenu publiku.
U širem kulturnom kontekstu, takva bi ustanova omogućila uvjete za razvoj različitih umjetničkih praksi, poticala bi kreativnost i kulturno i duhovno bogaćenje, ali i prepoznala pozitivne duhovne vrijednosti te utjecala na njihov rast.
Grad Rijeka nedavno je izabran za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine. Gledajući s tog aspekta, otvaraju nam se brojna vrata i mogućnost da se osnuje ustanova koja bi obogatila kulturni i obrazovni program za mlade u Gradu Rijeci i samim time uvelike doprinjela promicanju dramskog odgoja i obrazovanja.
Možda je ipak problem nerazumijevanja važnosti ove tematike od strane čelnih ljudi u kulturi Grada Rijeke i glavni razlog zbog čega nije došlo do konsenzusa, odnosno inicijative da se pokrene institucija dramskog učilišta za djecu i mlade po uzoru na Zagreb i Split. Možda ti isti ljudi smatraju da se u to područje ne isplati ulagati trud, jer ipak se tu radi samo o kazališnim amaterima.
Hrvatsko narodno kazalište Ivan pl. Zajc zadnje dvije godine fascinira svojim pojavljivanjem u domaćim i stranim medijima. Šokira mnoge svojim transparentima, svojim dramskim predstavama i ono što je možda i najvažnije, pri svakom izlasku iz kazališta izaziva kod gledatelja emociju, onu pozitivnu ili negativnu, a to je i glavna zadaća kazališta kao medija.
Gdje su u cijeloj toj priči mladi ljudi koji iskazuju zanimanje za jedan ostvariv kulturni program u svome gradu. Hoće li se i za njih zavijoriti zastava s natpisom „Kazalište mladima!“, kako je to i do sada bila redovita praksa kada se radilo o manjinama.
Tko zna, možda se ipak jednog dana probudimo bogatiji za još jedan vrijedan kulturni program koji će omogućiti svojim sudionicima da iskažu svoje znanje i kreativnost te na taj način oplemene i uljepšaju svijet u kojem živimo.
