Povežite se s nama


Na Fejsu sam pronašla majicu inspirativnog natpisa, ‘Najgore ti mislit’. A i je, znam sama, kad god se malo opustiš lete misli k’o mlazni avioni. Sad tek razumijem Kosoricu i njenu priču o razvlačenju tijesta za pitu i donošenju državničkih odluka. Jer, pekući fritule, baš si mislim kako je u našoj lijepoj maloj zemlji za velike zajebe, gotovo svaki praznik, bio državni ili vjerski, zapravo okidač za otpuštanje remena i novčanika, peglanje kartica i zdrave pameti. Petnaest dana prije Valentinova nisi mogao disati od silnih srdašca, malih Amora s pralinama u naručju, super aranžmana za put na novi medeni mjesec, pa i komad zlata kao znak nepresušne ljubavi. O uskršnjim zečevima koji trenutno stoje u niskom startu za predstojeće novo ludovanje po trgovinama da i ne pričamo. Ali zato se jako, jako sramežljivo pričalo o daleko važnijem danu, Danu žena. Ništa. Nema priloga sirupastog okusa, reklama tek nešto malo, nema emisija posvećenih značajnim ženama prošlosti, ali i sadašnjosti. Umjesto toga pregršt naklapanja i teorija o pravima žena, koje donose muškarci. Baš kako se i pristoji u zemlji notornih licemjera. Slučajno?

Uskoro na ludo proputovanje zemljom kreće jedna udruga pimpeka ne bi li prikupili dovoljno potpisa za dokidanje dijela prava žena. Ne zamjerite, zaista mislim kako se tu radi o važnoj koliko i osjetljivoj temi, kao i da se o njoj treba dugo i puno pričati, sagledavajući cjelinu priče, a ne tek njeni svjetonazorski izdvojeni dijelovi. Da, svaki život je važan, ali mislim da je nužno ovim mužjacima koji su tako čvrsto krenuli u čačkanje hrvatskih maternica pojasniti svu dubinu i širinu priče o fetusu koji bi želio živjeti. I bi, ali vjerojatno u nekom bolje uređenom društvu, društvu s dovoljno vrtića i škola, modernog sustava obrazovanja, društvu punom povjerenstava koja će vijećati o pozitivnijoj budućnosti. Dio tih fetusa rodit će se kao ženskadija, curičci koji će se zasigurno htjeti razvijati u društvu koje uvažava žene, koje ne tolerira ponižavanje žena od strane bilo kojih pojedinaca i institucija. Majušni fetusi djevojčica željeli bi se sigurno ugnijezditi u društvu u kojemu će onaj koji ih možda izmlati završiti u zatvoru na duuuugo vrijeme, svakako dulje od 24 sata. U društvu u kojem neće biti potplaćene a na istim radnim mjestima kao i muški fetusi, jednoga dana. Curičci bi se sigurno željeli roditi u društvu u kojem će se njih pitati o reproduktivnim pravima, kao i svim ostalim pravima na koja svako biće na dvije noge ima pravo: sigurnost, školovanje, posao, dom. Ne sigurna kuća kao sklonište od nasilnika. Dom.

A da je imalo muškosti u tim putujućim udruženim klipovima, borili bi se oni jednakim žarom upravo za to, za nenasilje, za sigurnost. ‘Grizli’ bi za konačnu ratifikaciju već gotovo mistične Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Za donošenje pravičnih sudskih presuda po pitanju obiteljskog nasilja, alimentacija ili spolnog uznemiravanja… Kao i za to da u lijepoj zemlji Hrvatskoj ne bude gladne i zlostavljane djece. Nije bitno hoće li imati školske papuče i uniforme, bitno je da žive u društvu koje uvažava različitosti, znanja i poštenje. A sve drugo je licemjerje najgadnije vrste. Ono koje osuđuje gladne blagajnice, u zatvore sprema siromašnu starčad. Ono koje ne vidi i ne čuje kad na cestu bivaju izbačene obitelji, kada ubijaju žene od batina, ili već što se nađe pod rukom. Ponovimo, to je licemjerje kojemu treba oduzeti pravo glasa.

Dan žena nije ‘komunistički praznik’ kojega treba prešutjeti. Dan žena isto tako nije praznik u kojem trebamo demonstrirati način na koji se žene umiju poniziti u bezglavoj tarapani za jednom crvenom ružom iz ruku nekog gradonačelnika. Dan žena je praznik ženstvenosti, umijeća žena da iz malih fetusa stvore poštene ljude. Dan žena je praznik koji, u ovo naše vrijeme i u društvu koje postaje svakim danom sve otpornije na neshvatljive grubosti, može biti i praznik za neke odluke, recimo one kojom odlučujemo reći jedno veliko Ne! svemu onome što bi silom htjelo pogaziti i našu ženstvenost i načine na koje jednostavno jesmo – žene s velikim, velikim Ž.

Neopisivo je važno upamtiti to, i važno je svakodnevno boriti se za svoja prava, i onda kada ih naizgled uživamo. Jer ako mi zaboravimo, samo zato što nam je neki gradonačelnik poklonio ružu, pa tko će onda i kako odgojiti velike ljude, nove velike žene?

Drage žene, sretan nam naš praznik! I ne zaboravimo se boriti za svoja prava, glasno i tvrdoglavo, ženski.

Marketing