Fruk otkrio svoju želju: Mislim da bi španjolska liga bila dobar izbor za mene

Ranije smo pričali s tvojim kolegama o glazbi i velika većina je rekla da si poznat kao loš DJ. Kakvu im to glazbu puštaš?

“Ma, ja zapravo puštam dobru glazbu, nego vjerojatno sam jedini DJ pa su zato prisutne kritike. Nitko se nije požalio meni, svi nešto sa strane. Puštam treš, domaće, glazbu da nas nabrije. Generalno bih rekao da su svi zadovoljni. Uvijek je onaj koji pušta glazbu bude kriv, to je tako.”

Kako bih došao na ovaj intervju putovao sam do Rijeke dva sata i to mi je bilo teško. Htio sam zaspati nakon toga. Koliko je teško ili lako voljeti nogomet ako svaki dan moraš putovati dva sata kao kada si bio nogometni talent u osnovnoj školi?

“Bilo je teško. Svaka čast mojim roditeljima. Kad se sve to iskombinira s radom u školi moram priznati da nije bilo lako. Ali tada sam bio premlad da uopće primijetim da je nešto previše teško. Mislim u mlađim kategorijama da svi imamo samo ljubav prema nogometu, da nismo još svjesni toga šta slijedi, što te čeka u seniorskom nogometu. U svojoj akademiji imali smo stvarno i jako teške treninge i čak se čudim kako smo to sve izdržali. Nisu nimalo bili lagani treninzi, tijekom ljetnih priprema bi znali imati po tri treninga dnevno i stvarno je bilo jako teško, ali na kraju te to i izgradi i kao čovjeka i kao igrača, stvoriš neke radne navike koje kasnije pomognu u razvoju karijere.”

Ti si kao mlad igrač otišao iz Hrvatske, što bi savjetovao mlađim igračima? Što bi rekao mladićima koji su trenutno u sličnoj dobi kao i ti kad si otišao van Hrvatske?

“Pa ne bih iskreno savjetovao da idu van. Mislim da je to bila greška i mislim da bi za većinu to bila greška. Meni je na kraju poslužila kao stvarno lijepa škola. Rano sam krenuo i sa seniorskim nogometom i nisam se naigrao, ali opet trenirao sam sa iskusnijim igračima i gledajući naučio puno toga.”

Kad si osjetio taj poziv da se trebaš vratiti nazad? I zašto Dubrava?

“Dobro pitanje. Pa osjetio sam jer sam bio izlazno godište u Primaveri, a znam sam da me u Fiorentini neće čekati prilika. Shvatio sam da je trenutak da moram osjetiti seniorski nogomet u svojoj koži, da vidim gdje sam. To je bilo vrijeme korone. Tada nije bilo puno klubova koji su bili zainteresirani da dođem kod njih jer sam bio neprovjeren igrač koji se vraćao nakon duge ozljede. Htio sam se vratiti u Hrvatsku da budem blizu obitelji i da napunim baterije. Kad sve to spojimo Dubrava je bila možda jedan od jedinih izbora i na kraju sam imao sreće. Odličan izbor.”

Kad si prelazio u Dubravu, što si očekivao od svoje karijere? Jesi li mislio da ćeš biti tu gdje jesi.

“Iskreno, uvijek sam bio ambiciozan i uvijek sam si postavljao visoke ciljeve. Tada nisam očekivao da ću doći do A reprezentacije, ali uvijek sam mislio da mogu uspjeti. U Dubravi je lijepo krenulo. Radio sam naporno i predano i vjerovao sam da će mi se vratiti. Sve je išlo stepenicu po stepenicu. Ponosan sam na svoj put.”

Nakon Dubrave si išao u Goricu. Koliko je bio težak taj prilazak iz SuperSport Prve NL u SHNL? Koliko je velika razlika?

“Da vam budem iskren, stvarno je bila velika razlika. Kad sam došao na pripreme u Goricu bilo je puno novih igrača koji su se htjeli dokazivati. Sve je bilo duplo brže nego u drugoj ligi. Imao sam osjećaj da tek tada upoznajem što je pravi nogomet. Nisam bio uplašen. Dao sam si vremena da se priviknem na takav nogomet. Prvih desetak utakmica nisam se baš naigrao, neke nisam ni išao na gostovanja. Dosta često nisam ulazio u igru i tu je bilo bitno ostati strpljiv. Nastavio sam raditi, dočekao sam svoju priliku. Kad su se u klubu dogodile ozljede i kartoni ušao sam u prvi plan i iskoristio priliku.”

Onda si prešao u Rijeku nakon koje se dogodio pravi karijerni boom. Kao da je sve kliknulo. Postoji neka dobitna formula?

“Nema sad neke formule. U Rijeci je bio trener Jakirović koji je stvarno bio uporan da dođem kod njih. Bio sam s njim često na liniji. Bilo je sve puno lakše kad znam da idem kod nekoga tko želi da si u njegovoj ekipi. Pomoglo je i to da sam dosta igrača iz Rijeke znao iz mlađih kategorija reprezentacije. Kad sam došao jednostavno se sve poklopilo. Ekipa je bila vrhunska, rezultati su bili vrhunski i sve je bilo vrhunski. I sada sam sretan što sam tu.”

Gdje je teže igrati, u Zmijavcima ili na Poljudu?

“Uh, u Zmijavcima. U Zmijavcima sam igrao samo jednom s Dubravom i to je bio potop, blato, užas. Na toj utakmici nisi mogao dodati na metar. Morali smo igrati po zraku. Čak se odlučivalo hoće li se uopće igrati ta utakmica. Sudac dođe, baci prije utakmice loptu i lopta stane na lokvu. On kaže da će se igrati. To je definitivno najteži teren na kojem sam ikada igrao.”

Tvoju šampionsku Rijeku svi hvale i mnogi spominju razne pojedince koji su bili zaslužni za tu slavu sezonu, ali čini mi se kao da malo se priča o Đaloviću. Misliš li da je Đalović podcijenjen trener?

“Slažem se. Đalović je napravio vrhunski posao. Mora se imati na umu da je to Đaloviću bio prvi profesionalni trenerski posao u karijeri. On je uspio napraviti pravu ekipu unatoč svim odlascima koji su se dogodili na ljetu i zimi. Nitko mu ne može oduzeti što je napravio.”

Uskoro te čeka vjerojatno jedno od najuzbudljivijih ljeta u tvom životu. Svjetsko prvenstvo u Americi, a nakon toga vjerojatno transfer u veliki europski klub. Što očekuješ od ljeta? Kako se pripremaš?

“Sad sam onako nekako baš opušten. Rekao sam si da će biti onako kako mora biti. Do sada sam uvijek nešto očekivao, posebice nakon dvostruke krune, ljudi sa strane krenu puniti glavu, pročitaju nešto, svi te negdje bacaju u neke priče. Stvoriš si neki nepotreban pritisak. Sad sam miran. Bit će kako treba biti. Na meni je samo da dobro igram, da budem zdrav i sve ostalo će samo doći.”

Sad ću te pitati za dva datuma, zanima me hoće li te asocirati na nešto. Prvi je 2. rujna 2025., drugi je 13. listopada 2025.

“2. rujna je moj debi za reprezentaciju protiv Farskih Otoka. 13. listopada je moj prvi gol za reprezentaciju protiv Gibraltara. Te datume neću zaboraviti, posebni su.”

Postoji li neka idealna liga u kojoj bi htio biti? Recimo povratak u Italiju jer si već upoznat s njihovim nogometom ili možda neka liga u kojoj se više “igra nogomet”?

“To je pitanje s kojim se dosta susrećem u zadnje vrijeme. Kad se sve stavi na papir, mislim da bi španjolska liga bila dobar izbor. To je dobra liga što se tiče života i stila nogometa koji se tamo igra. Mnogi pitaju za englesku ligu, ali svi mi kažu da je to fizički jako, jako teška liga. Za nju bi mi vjerojatno trebao period prilagodbe. Sigurno da bih se jednog dana volio tamo okušati da vidim koja je stvarno moja razina i gdje stojim među tim igračima.”

Za kraj, Svjetsko prvenstvo je uskoro tu. Čemu se nadaš? Koji bi uspjeh tebe zadovoljio na Svjetskom prvenstvu?

“Vjerujem da ćemo opet daleko dogurati. Hrvatska je pokazala na zadnja dva prvenstva da se možemo svemu nadati. Nekako kraj tog srebra i bronce nedostaje još jedno lijepo zlato”, rekao je Fruk u razgovoru za Sportnet.