Opatijac oslobođen optužbe za neprimjereno dodirivanje rođakinje koja je s njim legla u krevet

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Općinski sud u Rijeci oslobodio je 49-godišnjeg muškarca optužbe za kazneno djelo bludne radnje nad rođakinjom u obiteljskoj kući u Opatiji. Muškarac je bio optužen da je tijekom zajedničkog druženja, nakon konzumacije alkohola, neprimjereno dodirivao rođakinju dok su ležali na krevetu. Međutim, sud je zaključio da tijekom postupka nije s potrebnom sigurnošću dokazano da je počinio kazneno djelo koje mu se stavljalo na teret.

Prema optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, događaj se odigrao u apartmanu obiteljske kuće u Opatiji, gdje su se muškarac i njegova rođakinja družili, razgovarali i konzumirali alkoholna pića. Nakon druženja muškarac je otišao u spavaću sobu i legao na krevet te pozvao rođakinju da mu se pridruži. Ona je pristala, a prema navodima optužnice, muškarac ju je potom protivno njezinoj volji počeo dodirivati po stražnjici i unutarnjoj strani bedra. Uplašena njegovim ponašanjem, ustala je i napustila sobu.

Muškarac priznao dodirivanje noge, ali odbacio seksualne namjere

Tijekom suđenja optuženik nije poricao da je do fizičkog kontakta došlo, ali je odbacio tvrdnje da je rođakinju dodirivao po intimnim dijelovima tijela. U svojoj obrani naveo je da su se najprije družili u ugostiteljskom objektu, a potom otišli u kuću u kojoj je ona boravila. Ondje su nastavili razgovarati i piti pivo, nakon čega mu je rođakinja pokazala sobu u kojoj može prespavati.

Prema njegovim riječima, nakon što je legao na krevet, rođakinja je sama legla pokraj njega. Tvrdio je da ju je samo nježno češkao po nozi iznad koljena, na malom području i približno deset sekundi, ne primijetivši da joj takvo postupanje smeta. Izričito je porekao da ju je dodirivao po stražnjici ili unutarnjoj strani bedra, naglašavajući da prema njoj nije imao nikakvih seksualnih pobuda, osobito zbog njihova rodbinskog odnosa.

Muškarac je ispričao da je rođakinja nakon određenog vremena ustala i izašla iz sobe te telefonski razgovarala sa svojim ocem. Tek tada je, kako tvrdi, shvatio da nešto nije u redu. Pokušao je razgovarati s njom, ali ona to nije željela. Kada ju je upitao zašto mu nije rekla da joj dodirivanje smeta, odgovorila mu je: „Kako da kažem kada imaš dva metra?“ Nakon toga zamolila ga je da ode, što je i učinio.

Rođakinja tvrdila da ju je dodirivanje uznemirilo

Oštećena, koja je u vrijeme događaja imala 27 godina, tijekom suđenja opisala je drukčiji tijek događaja. Navela je da je muškarac bio pod snažnim utjecajem alkohola te da mu je predložila da ode leći i odmori se. Kada ju je pozvao da legne pokraj njega, pristala je jer je imala povjerenja u njega kao člana obitelji, iako se nisu dugo poznavali.

Prema njezinu iskazu, muškarac ju je najprije primio za ruku, a potom počeo gladiti po vanjskoj strani bedra, krećući se prema stražnjici. Takvo ju je ponašanje iznenadilo i uznemirilo, ali se nije odmah odmaknula upravo zbog povjerenja koje je imala u njega. Navela je da dodirivanje nije bilo nasilno ni intenzivno te da tijekom njega nije ništa rekla, nego je nakon određenog vremena ustala i otišla.

Nakon izlaska iz sobe nazvala je oca i ispričala mu što se dogodilo, smatrajući takvo ponašanje neprimjerenim i protivnim njihovom rodbinskom odnosu. Kada je optuženik došao do nje, rekla mu je da je pusti i ode. Nakon njegova odlaska zaključala je kuću i otišla spavati u drugu sobu.

Razlike u iskazima bile su ključne za oslobađajuću presudu

Tijekom dokaznog postupka sud je utvrdio da među optuženikom i oštećenom nije sporno da su zajedno boravili u apartmanu, konzumirali alkohol, legli na isti krevet te da je muškarac rukom dodirivao njezinu nogu. Ključno pitanje bilo je gdje ju je točno dodirivao i je li takvo postupanje, s obzirom na okolnosti, predstavljalo kazneno djelo bludne radnje.

Sud je posebnu pozornost posvetio razlikama između ranijih iskaza oštećene i njezina svjedočenja na raspravi. U ranijem iskazu navela je da ju je muškarac dodirivao po stražnjici i unutarnjoj strani bedra, dok je tijekom rasprave govorila o dodirivanju vanjske strane bedra, uz kretanje ruke prema stražnjici. Kada je upitana da objasni razliku, navela je da se zbog proteka vremena i stresa više ne može sa sigurnošću prisjetiti svih pojedinosti.

Posebno je zanimljiv dio sudskog postupka u kojem je oštećena zamoljena da na vlastitom tijelu pokaže kako se dodirivanje odvijalo. Iako je prethodno govorila da je trajalo približno 30 sekundi, demonstracija je trajala svega sedam sekundi. Pritom je pokazala dodirivanje vanjske strane lijevog bedra, ali ne i stražnjice ili unutarnje strane bedra, što su bili dijelovi tijela navedeni u optužnici.

Sud je ocijenio da se ne radi o nevažnim razlikama, nego upravo o okolnostima koje su ključne za utvrđivanje kaznene odgovornosti. U obrazloženju presude naglašeno je da iskaz oštećene nije bio dovoljno dosljedan i određen u pogledu mjesta i načina dodirivanja da bi se samo na temelju njega mogla donijeti osuđujuća presuda.

Sud naglasio da izostanak protivljenja ne znači pristanak

U obrazloženju presude sud je posebno istaknuo da kratkotrajnost dodirivanja, izostanak nasilja ili činjenica da oštećena nije verbalno izrazila protivljenje sami po sebi ne isključuju mogućnost počinjenja kaznenog djela. Jednako tako, činjenica da je dobrovoljno legla pokraj optuženika ne znači da je time pristala na naknadno dodirivanje.

Sud nije doveo u pitanje ni to da je oštećena dodirivanje doživjela kao neželjeno i uznemirujuće. Međutim, ocijenio je da njezin subjektivni doživljaj, bez dovoljno pouzdanih dokaza o samoj radnji, nije dovoljan za zaključak da su ostvarena sva zakonska obilježja kaznenog djela bludne radnje.

Budući da su jedini neposredni dokazi bili iskazi optuženika i oštećene, a njihove se verzije razlikuju upravo u odlučnim okolnostima, sud je zaključio da nije moguće otkloniti razumnu dvojbu. Zbog toga je dvojbe razriješio u korist optuženika i donio oslobađajuću presudu.

Optuženik spominjao i obiteljske imovinske nesuglasice

Tijekom obrane muškarac je iznio i tvrdnju da se stvarni razlog kaznenog postupka nalazi u neriješenim imovinskim odnosima unutar obitelji. Oštećena je takve tvrdnje odbacila, navodeći da su njezin otac i otac optuženika bili u dobrim odnosima te da je potonji besplatno boravio u obiteljskoj kući.

Ipak, tijekom svjedočenja spomenula je i kasnije nesuglasice povezane sa stvarima iz garaže te promjenom brava na apartmanu u kojem je boravio otac optuženika. Sud je zaključio da te okolnosti ne dokazuju postojanje motiva za lažno prijavljivanje te nije prihvatio tvrdnju optuženika da je kazneni postupak pokrenut zbog imovinskih sukoba.

Oslobađajućom presudom određeno je da troškovi kaznenog postupka, uključujući troškove obrane, padaju na teret državnog proračuna. Oštećena je s imovinskopravnim zahtjevom, kojim je tražila naknadu troškova odlazaka psihologu, upućena na parnični postupak.