Je li sigurnost na Kvarneru postala stvar sreće? Čini se da ovdje svatko može divljati – i na cesti i u zraku

--------------------------------------------------

--------------------------------------------------

Može li bilo tko doći na Kvarner i raditi što želi – automobilom na cesti ili helikopterom u zraku? Pitanje koje je nekad zvučalo pretjerano. Nakon događaja kojima je Rijeka i okolica svjedočila u razmaku od desetak dana, nažalost, više ne zvuči potpuno besmisleno.

Prvo su tisuće ljudi i oko 1.500 vozila sudjelovali u višednevnim ilegalnim automobilskim okupljanjima na području Krka, Rijeke i okolice. Promet je bio blokiran, građani su satima ostajali u kolonama, na Škurinjama su stotine ljudi praktički zauzele jedan od najvećih riječkih kružnih tokova, izvodili su se opasni manevri automobilima, a policija je poslije pregledavala snimke i utvrđivala identitete počinitelja. Voditelj Službe prometne policije Dejan Hriljac naknadno je rekao da se na ilegalnim okupljanjima nalazilo između četiri i pet tisuća ljudi te oko 1.500 vozila.

Načelnik Policijske uprave primorsko-goranske Hari Brnad javnosti do danas nije ponudio detaljnu kronologiju tog sigurnosnog kaosa. Nije odgovorio na konkretna pitanja o tome kada je policija doznala za Škurinje, kada su tamo stigle dovoljne snage, zašto okupljanje nije ranije zaustavljeno i tko je donosio ključne odluke o rasporedu policajaca. Nije došao ni na sastanak Grada Rijeke i Policijske uprave održan nakon događaja, ispričavši se zbog ranije preuzetih obveza u Zagrebu. Gradonačelnica Iva Rinčić nakon sastanka rekla je da nije dobila konkretan odgovor zašto policija oko sat vremena nije učinkovitije intervenirala dok su se na rotoru izvodili opasni manevri.

Brnad se nakon toga praktički povukao iz javnosti. A sada imamo novi ozbiljan slučaj.

Vatreni bili ugroženi u Hiltonu?

Policija istražuje poljskog državljanina koji je civilnim helikopterom između 12:40 i 14:40 sati u nekoliko naleta dolazio vrlo blizu hotelskog kompleksa na Costabelli, kao i Voloskom. Upravo u tom hotelskom kompleksu boravi hrvatska nogometna reprezentacija.

Dakle, ne govorimo o jednom slučajnom prolasku helikoptera. Govorimo o razdoblju od puna dva sata tijekom kojeg je, prema samoj policiji, letjelica u nekoliko navrata dolazila vrlo blizu hotelskog kompleksa. Stvar je dovoljno ozbiljna da je helikopter prizemljen na Grobničkom polju, u postupanje je uključena Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo, a policija provodi kriminalističko istraživanje zbog sumnje na kazneno djelo ugrožavanja posebnih vrsta prometa.

To ne znači da su hrvatski reprezentativci dokazano bili izravno ugroženi niti se bez rezultata istrage može tvrditi da je pilot imao bilo kakvu namjeru ugroziti njih ili druge osobe u hotelu. No činjenica da policija slučaj istražuje zbog sumnje na kazneno djelo ugrožavanja posebnih vrsta prometa dovoljno govori o ozbiljnosti događaja.

Upravo zato sada treba odgovoriti na vrlo konkretna pitanja. Kada je policija prvi put uočila ili dobila dojavu o helikopteru? Je li osiguranje hrvatske reprezentacije registriralo njegovo približavanje? Koliko se približio hotelu i na kojoj je visini letio? Koliko je spornih naleta zabilježeno? Kada je policija počela postupati i koliko je vremena prošlo od prvog spornog naleta do reakcije?

I možda najvažnije: kako je moguće da se takvo ponašanje odvija u vremenskom rasponu od dva sata u neposrednoj blizini hotela u kojem je smještena hrvatska nogometna reprezentacija?

Je li sigurnost na Kvarneru postala pitanje sreće?

Nakon svega što se dogodilo posljednjih desetak dana više nije dovoljno javnosti naknadno priopćiti koliko je prekršaja utvrđeno, koliko je snimki pregledano i da je pokrenuto kriminalističko istraživanje. Građane mora zanimati ono što se događa prije nego što situacija izmakne kontroli.

Kod automobilskog kaosa srećom nitko nije stradao. Na Škurinjama su automobili izvodili opasne manevre nekoliko metara od velikog broja ljudi, a posljedice jednog pogrešnog poteza mogle su biti katastrofalne. Policija je poslije pregledavala snimke, utvrđivala identitete i slala kazne.

Sada strani državljanin helikopterom tijekom razdoblja od dva sata u nekoliko naleta dolazi vrlo blizu hotelskog kompleksa u kojem boravi hrvatska reprezentacija. Policija ponovno naknadno istražuje što se dogodilo.

Koliko puta građani i posjetitelji Kvarnera trebaju imati sreće prije nego što se ozbiljno postavi pitanje funkcionira li prevencija? Sigurnost se ne može mjeriti samo time je li na kraju netko stradao. Ako se opasna situacija dogodila, a tragedija je izbjegnuta, izostanak žrtava nije automatski dokaz da je sustav funkcionirao. Posao sigurnosnog sustava upravo je u tome da opasnost prepozna i, kada je to moguće, zaustavi prije nego što netko strada.

Brnad šuti dok se pitanja samo gomilaju

Poseban problem više nije samo ono što se događa na terenu, nego šutnja čovjeka koji vodi Policijsku upravu primorsko-goransku.

Hari Brnad nakon automobilskog kaosa izjavio je da lokacije ilegalnih okupljanja „nije bilo predvidivo“ znati jer su se sudionici dogovarali putem društvenih mreža. U međuvremenu su se pojavile informacije i materijali koji pokazuju da su se lokacije objavljivale u kanalima s desecima tisuća članova, dok su dva Instagram profila preko kojih su se također širile informacije zajedno imala gotovo 100 tisuća pratitelja. Domaći organizatori automobilskih događanja također tvrde da su policiji dostavljali informacije o kretanju sudionika.

Nakon toga Brnad nije izašao pred javnost s detaljnim odgovorima. Fiuman mu je postavio konkretna pitanja o policijskom postupanju, ali odgovori nisu stigli. Nije došao ni na sastanak Grada i policije sazvan upravo zbog tog događaja. Policijska uprava nije objavila ni preciznu kronologiju koja bi pokazala kada su informacije zaprimljene, kada su snage preusmjerene i zašto je rotor na Škurinjama toliko dugo ostao izvan stvarne policijske kontrole.

Sada, samo desetak dana poslije, pred njegovom upravom je novi ozbiljan sigurnosni slučaj. Zato se više ne može sve završiti još jednim policijskim priopćenjem da je istraga u tijeku. Javnosti treba objasniti što se dogodilo, kada je policija doznala za događaj i je li mogla reagirati ranije.

Odgovara li itko za sigurnost građana i posjetitelja?

Primorsko-goranska županija nije samo prostor na kojem žive stotine tisuća ljudi. To je jedna od najvažnijih hrvatskih turističkih regija, područje kojim svakodnevno prolazi velik broj posjetitelja i na kojem se održavaju velika sportska, kulturna i druga događanja. Netko mora biti odgovoran za funkcioniranje sigurnosnog sustava na tom području.

Ne može odgovor nakon svakog ozbiljnog incidenta biti samo naknadno pregledavanje snimki, utvrđivanje registarskih oznaka, provođenje kriminalističkog istraživanja i priopćenje nakon što je sve završilo. Policajci na terenu rade ono što im se zapovjedi i s ljudima i sredstvima koja im se stave na raspolaganje. Ovdje se zato ponovno ne postavlja pitanje odgovornosti policajca u ophodnji, nego rukovođenja Policijskom upravom primorsko-goranskom.

Tko procjenjuje rizike? Tko odlučuje koliko je policajaca potrebno? Tko odlučuje kada se traži pojačanje? Tko je odgovoran za sigurnosne procjene oko događaja i osoba za koje postoji poseban sigurnosni interes? I tko nakon ozbiljnog incidenta mora izaći pred javnost i objasniti što je sustav napravio dobro, a što eventualno nije?

Na kraju postoji i najjednostavnije pitanje za Harija Brnada: smatra li da građani i posjetitelji Kvarnera nakon svega mogu biti zadovoljni načinom na koji njegova Policijska uprava brine o njihovoj sigurnosti?

Prvo smo gledali višednevni automobilski kaos koji je kulminirao zauzimanjem velikog riječkog rotora, nakon čega je policija velik dio posla obavljala pregledavanjem snimki i naknadnim sankcioniranjem. Sada strani državljanin helikopterom u nekoliko navrata dolazi vrlo blizu hotelu u kojem boravi hrvatska nogometna reprezentacija, a policija ponovno naknadno istražuje što se dogodilo.

Nitko ne može jamčiti da se incident neće dogoditi. Policija ne može biti na svakom metru ceste niti kontrolirati svaki helikopter na nebu. Ali javnost može očekivati da nakon dva ovako ozbiljna slučaja u desetak dana čovjek odgovoran za Policijsku upravu izađe pred građane i odgovori na pitanja.

Hari Brnad to zasad nije učinio.

A dok odgovora nema, ostaje vrlo neugodno pitanje: je li sigurnost na Kvarneru rezultat funkcioniranja sustava ili ćemo svaki put tek nakon incidenta doznati koliko smo zapravo bili blizu tome da se dogodi nešto puno gore?